Una 18.09.1995 propala ofanziva HV

UNA 95

Nakon dobro provedene operacije Oluja i netom nakon operacije Maestral hrvatsko Pounje bilo je pod izrazito jakim topnièkim udarom srpskih snaga iz tzv. Republike Srpske. Pod jakim je udarom bila Hrvatska Kostajnica, a cesta Hrvatska Kostajnica-Dvor bila je praktièki zatvorena. Trebalo je nešto uèiniti. Nošeno euforijom nakon uspjeha ljetnih operacija, hrvatsko vrhovništvo se na prijedlog predstavnika SAD-a odluèilo za jednu brzu i nepripremljenu operaciju. Naime, Richard Holbrooke je 14. rujna sugerirao hrvatskom vrhu napad na Prijedor s podruèja Banovine i Pounja. U Glavnom stožeru Hrvatske vojske vladalo je mišljenje da postoje realni izgledi za provedbu takve operacije. Akciju je inicirao sam dr. Franjo Tuðman i dogovorio je s Davorom Domazetom i Antom Gotovinom i Gojkom Šuškom. U èitavu akciju je bio ukljuèen i general Vinko Vrbanac, tadašnji naèelnik Operativne uprave Glavnog stožera. Zanimljivo, za operaciju “Una” uopæe nije znao niti tadašnji naèelnik Glavnog stožera general zbora Zvonimir Èervenko koji je procijenio da akcija “Una” ne može poèeti bez kvalitetne pripreme i razrade, jer æe u suprotnom doæi do tragedije. U pronaðenim transkriptima na Pantovèaku otkriveno je da je 18. rujna 1995. u 10.50 sati k Tuðmanu u ured došao vidno uzrujani naèelnik Glavnog stožera Zvonimir Èervenko. Na Tuðmanovo pitanje: “Generale, izvoli, što je razlog?” Èervenko se nije mogao zaustaviti: “Gospodine predsjednièe, ja ne želim ništa objašnjavati, ja sam samo došao da vam ovo predam i da vam objasnim ovo što se mimo mene, odnosno bez mog znanja ide. Da upozorim što treba dolje uèiniti, da ne doðe do nekih stvari koje su neželjene. Ja sam donio kartu. Ako treba, gospodine predsjednièe, ja æu zauzeti Kragujevac, ja æu tamo prvi iæi, ali molim s koordinacijom, s pameæu.” General Èervenko, prije nego što je došao na posao to jutra, oèito nije znao da kreæe operacija “Una”. „Gospodine predsjednièe hoæu znati što je cilj operacije, što treba zauzeti i kako. Ja æu to izvršiti gospodine predsjednièe”, nastavio je Èervenko. Bio je posve uvjeren kako Tuðman u njega nema povjerenja i da zbog toga nije upoznat ne samo s odlukom da se prijeðe Una nego niti s pravom svrhom operacije. “Ja æu to izvršiti, ali trebam o tome nešto znati. O tome se radi… Ako sam ja odgovaram za to na Uni, ako æu ja sutra odgovarati, godspodine predsjednièe, za poginule… Ja nisam èovjek kalibra našeg visokog èasnika, koji kaže da mu se, da oprostite, j... koliko æe vojnika poginuti, jer su oni i tako za jednokratnu upotrebu.” Kasnije se doznalo da je izjavu "j... mi se koliko æe vojnika poginuti, jer su oni i tako za jednokratnu upotrebu.” dao general Vinko Vrbanac.
Ciljevi operacije
Ciljevi operacije su bili sprijeèavanje topnièkih udara na Pounje i Hrvatsku Kostajnicu kako bi se ubrzao povratak proganika i poveæala sigurnost na tom podruèju stavljanje rijeke Une i Unske pruge pod nadzor HV-a i Armije BiH
odbacivanje srpskih snaga prema Prijedoru i Banjoj Luci èime bi se zauzelo više teritorija i time osigurale bolje pozicije pred predstojeæe pregovore
jedan od tajnih razloga je i bio ne dopustiti 5. korpusu ABiH izlazak na Savu
Pogrešne pretpostavke Hrvatsko vojno vrhovništvo nije dobro pripremilo napad. Zakazala je obavještajna služba. Oèekivalo se kako su srpske snage na tom podruèju slabe. No nije bilo tako. To je bilo podruèje u kojemu je bila stacionirana sva izvuèena tehnika Banijskog korusa SVK, ali i tzv. specijalne postrojbe SVK, one iste koje su mjesec dana prije izbjegle sa Banovine. Zbog Maestrala na juznim dijelovima Republike Srpske napad HV-a se oèekivao. Srpska se vojska psihološki oporavila i dobro ukopala èekajuæi napad HV-a. Osim toga, provedena je opæa mobilizacija jer je bio u pitanju opstanak ili neopstanak Republike Srpske, svaki civil je bio naoružan i motiviran za obranu. S druge strane, priprema operacije HV-a je krajnje zakazala, za razliku od pomne pripreme Oluje. Nije bila angažirana inženjerija koje je mogla u kratkom roku postaviti prijelaze na manje riziènim toèkama preko Une èime bi se zaobišli i okružili gradovi Bosanski Novi, Bosanska Kostajnica i Bosanska Dubica. Nije u dovoljnoj bila angažirana raketno-topnièka priprema. Zakalaza je i logistika. Za prelazak Une nisu bili osigurani kvalitetni èamci nego se planiralo Unu preæi obiènim drvenim èamcima. Takoðer, potpora 5. Korpusa ABiH je izostala, jer koordinacija s njima nije bila dobra, pa su bošnjaèke postrojbe mirovale u Bosanskoj Krupi i Bosanskoj Otoci.
Postrojbe
U operaciji su sudjelovale snage Zbornog podruèja Zagreb s 1. gardijskom brigadom HV (Tigrovi), 2. gardijskom brigadom (Gromovi) i dio snaga Zbornog podruèja Bjelovar. Najveæi dio vojnika 1. i 2. gardijske brigade HV-a bio je tada na godišnjim odmorima, pozvani su odmah da se jave 17. rujna 1995. u svoje postrojbe. Nisu znali zbog èega su pozvani ili kuda se ide. Procjenjuje se kako je u operaciji “Una” sudjelovalo 1500 hrvatskih vojnika iz sastava gardijskih brigada i još toliko iz dviju domobranskih pukovnija.
Tijek operacije
Operacija Una poèela je 18. rujna 1995. Prelazak hrvatskih postrojbi preko Une odvijao se u vrlo nepovoljnim uvjetima kad je rijeè o prirodnoj prepreci kao što je rijeka. U prvih nekoliko sati operacije poginulo je 49 pripadnika Prve i Druge gardijske brigade, a petorica su se utopila u Uni i danas se vode kao nestali. Mostobran preko Une hrvatske postrojbe su radile pri brzini rijeke od 4 m/s što je vrlo rizièno, nekoliko èamaca se prevrnulo, no unatoè tomu i 1. i 2. gardijska brigada uspjele su uæi u Bosansku Dubicu i Bosanski Novi osvajajuæi dijelove naselja. U tim gradovima su se vodile uliène borbe. Iako su za prijelaz preko Une bili su spremni i hrvatski tenkovi oni nisu prebaèeni, tako da su mostobran pokušavale uspostaviti samo pješaèke postrojbe. Meðutim, s one strane Une doèekala ih je dobro ukopana srpska vojska koja ih je poèela tuæi iz sveg oružja. Mostobran nije bio kvalitetno uspostavljen u takvim uvjetima rijeènog toka, nije bilo dovoljno snaga da se slomi takav srpski otpor. U meðuvremenu, hrvatska obavještajna služba dobila je informacije kako su iz Srbije s aerodroma Batajnica na banjaluèki vojni aerodrom Mahovljani sletjeli srbijanski MIG-ovi i nešto Super Galebova G-4 s ciljem da napadnu hrvatske snage koje su se veæ nalazile na teritoriju Republike Srpske.
Prekid operacije
Dan nakon poèetka operacije 19.rujna 1995. donesena je zapovijed za prekidom akcije i to ne zbog amerièkih prijetnji kako se nakon toga prièalo veæ promašenih odluka i krivih obavještajnih procjena o stanju u srpskoj vojsci. Nakon neuspjele operacije prièalo se da je jedan dio hrvatskih snaga stradao pri samom povlaèenju.
Što bi bilo da je bilo...
Iako je èista špekulacija, pogledom na kartu jasno je da bi pomno pripremljena operacija zapoèeta otprilike u isto vrijeme kada je bila provedena operacija Južni potez donijela krucijalnu stratešku korist saveznièkim snagama. Razbijanjem snaga I korpusa VRS i zauzimanjem gradova Bosanske Dubice, Bosanske Kostajnice i Bosanskog Novog pod kontrolom HV-a bi se vjerojatno našlo cijelo bosansko Pounje, podruèje Knešpolja, te dio planine Kozare. Koordinacijom s ABiH u pitanje bi došlo i Potkozarje s Prijedorom èime bi se dala osnova za napredak prema Omarskoj, Ivanjskoj i Dragoèaju. Banja Luka bi bila znatno ugrožena s boka.
Epilog
Operacija Una informativno je ignorirana i vrlo brzo potisnuta iz kolektivnog sjeæanja. Informacija nije bilo, tako da se o stvarnoj situacije doznavalo tek iz razgovora s obiteljima branitelja koji su sudjelovali u akciji. Sisak je tih dana brujio o poginulim pripadnicima 2. gardijske brigade, od kojih su mnogi bili Sišèani. Danas je se uglavnom sjeæaju sudionici i obitelji poginulih hrvatskih vojnika. Postrojba koja je znaèajnije stradala jest 1. bojna 2 gardijske brigade, udarna postrojba zvana "Crne Mambe". Poslije su mediji pisali da su se amerièki zrakoplovi u Avianu veæ zagrijavali da tuku hrvatske snage na Uni, iz èega proizlazi da ta operacija nekome nije politièki odgovarala, naprotiv, ideju za tu operaciju je dao sam Richard Holbrooke. Poznato je da su najveæu cijenu platili pripadnici hrvatskih gardijskih brigada, a osim njih cijenu je platio i general Vinko Vrbanac pod optužbom da je svojevoljno poduzeo vojni pothvat što je bilo toèno samo utoliko što je prije Èervenka doznao za operaciju, protiv njega je pokrenut stegovni postupak i kasnije je umirovljen. Generali koji su na terenu vodili postrojbe nisu mogli utjecati na politièke i vojne odluke tadašnjeg hrvatskog državnog vrha, prije svega Marijan Marekoviæ, zapovjednik IZM-a (izmještenog zapovjednog mjesta) za Unu, potom general Damir Goršeta, te Jozo Milièeviæ i Zvonko Peternel kao zapovjednici gardijskih brigada.

NAPOMENA ;
Navedeni podaci su prilicno autenticni,mada su se do sada vrtile razne price o pocetku napada.Napad na Novi Grad je poceo 18.09.1995 u 08-40h.Prva granata je ispaljena u centar grada,nakon cega je uslijedilo puskaranje nekih 7-8 minuta, a zatim kompletan artiljeriski napad.Posto sam taj dan bio u gradu,pri silnom strahu I panici (tada sam imao 14 godina), bez razmisljanja sam “posao kuci”,tako da sam na putu do kuce prosao pored mjesta gdje su HV vojnici pocinili masakr nad civilima.Pored tog mjesta sam prosao negdje oko 9 sati.na pomenutom mjestu je, u tom trenutku bilo dosta vojnika,ali od straha I panike nisam vidio ciji su to ustvari bili vojnici.Naselje Tunjice, odnosno brezuljak zvan Mesnovac, je bilo popriste tog nemilog dogadjaja.Postoji vise varijanti o prelasku HV vojnika preko Une.Prva I po meni najlogicnija varijanta je bila o ulasku HV vojske infiltrirane u izbjeglickoj koloni zlosretnog naroda sa prostora RSK.Takodje je istina o desantnim camcima koji su forsirali Unu koje sam poslije vidio.Ali treba uzeti u obzir da se na tom uzvisenju iznad puta,odnosno rijeke, nalazila linija Prnjavorskih jedinica sa lakim topovima I da je bas taj dio doslovno kao na dlanu,bila je ipak potrebna diverzantska (u ovom slucaju teroristicka) akcija da bi se onesposobio taj dio gdje su zacrtali da predju.Poslije toga sse pominjala cak I neka imena ljudi iz tog naselja koji su tome doprinijeli,No medjutim da nastavim o svome bijegu.Pomenuo sam da sam prosao pored te “vojske”.Nisam ni slutio da je to ustvari bila ta HV horda,to sam shvatio tek kada su iza mene poceli pucati na sve sto se krece Posebnu ulogu u brutalnom ubijanju civilnog stanovništva imala je udarna jedinica 2. gardijske brigade Hrvatske vojske, poznate pod nazivom "Crne mambe"..Zaculi su se krici,skripe guma,zvecanje lima.A na drugoj strain me je docekala nasa vojska.U tom momentu sam ustvari shvatio sta se dogadja.Poslije mene vise niko nije ziv prosao to mjesto.Zaboravio sam da pomenem I jednog starog dijeda koji me je ustvari I izveo iz grada I spasao mi glavu.
Kada je to sve proslo,poslije potpisivanja dejtona doslo je I prvo ljeto u miru.Kupajuci se na pomenutoj rijeci pronalazili smo razne tragove tog progletog napada.potopljen camac,leseve crnih mambi, oruzje po obali rijeke.tablete,cigarette…
Ekipa sa TV BN, je napravila rekonstrukciju dogadjaja koja je apsolutno u detalje prikazala te dogadjaje.
Za zloèine Hrvatske vojske poèinjene tokom agresije na teritoriju zapadnokrajiških opština RS do danas niko nije odgovarao, uprkos tome što su prvi izvještaji o poèinjenim ratnim zloèinima protiv civilnog stanovništva nadležnim institucijama podneseni još 1995. godine.
Naèelnik Odjeljenja za istraživanje ratnih zloèina u Sekretarijatu Vlade RS za odnose sa Haškim tribunalom i istraživanje ratnih zloèina Janko Velimiroviæ potvrdio je juèe u Kozarskoj Dubici da æe institucije RS nastojati da tužba zapadnokrajiških opština RS protiv Hrvatske za agresiju 18. i 19. septembra doðe pred odgovarajuæi meðunarodni sud.

On je je istakao da je ovaj sekretarijat u posljednje dvije godine prikupio i analizirao svu dokumentarnu graðu i materijalne dokaze do kojih je bilo moguæe doæi i saèinio radnu verziju dokumenta u kojem su navedeni svi zloèini Hrvatske vojske poèinjeni u septembru 1995. godine tokom agresije na teritoriju zapadnog dijela RS.

Agresija Hrvatske vojske na zapadnokrajiške opštine u septrmbru 1995. godine, u hrvatskoj javnosti poznata je kao operacija "Una 95", a lièno ju je naredio tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuðman na prijedlog ministra obrane Gojka Šuška.

Akcija je povjerena samo nekolicini visoko rangiranih oficira Hrvatske vojske i to generalu Vinku Vrbancu, admiralu Davoru Domazetu Loši i generalu Anti Gotovini.

Za operaciju "Una 95" navodno nije znao tadašnji naèelnik Glavnog štaba Hrvatske vojske general Zvonimir Èervenko.


IZ KOZARSKOG GLASNIKA:
"Neprijatelj je u prvom naletu poèinio strahovite zloèine nad srpskim civilima i vojnicima, nakon èega je uslijedila briljantna odbrambena operacija, kojom su poražene elitne trupe Hrvatske vojske, predvoðene diverzantskim jedinicama `Tigrovi` i `Crne mambe`, koje su èinili hrvatski zloèinci patoloških poriva", rekao je Æuruz, koji je 1995. godine obavljao dužnost komadanta odbrane opštine Kozarska Dubica.

Prema podacima Sekretarijata RS za istraživanje ratnih zloèina, u agresiji Hrvatske vojske 18. i 19. septembra 1995. godine na podruèju Kozarske Dubice, Novog Grada i Kostajnice, ubijena su 104 civila i vojnika, te prièinjena višemilionska materijalna šteta.

Hrvatske snage uspjele su u noæi izmeðu 17. i 18. septembra 1995. godine na dva mjesta da preðu rijeku Unu - kod Novog Grada i Kozarske Dubice i da probiju graniènu liniju odbrane.

Predstavnici Boraèke organizacije opštine Kozarska Dubica navode da su, samo tokom dva dana hrvatske agresije, 18. i 19. septembra 1995. godine, u Kozarskoj Dubici od dejstva artiljerije i u neposrednim borbama na podruèju grada poginula 44 lica, od èega 32 pripadnika Dubièke brigade Vojske RS i 12 civila, koji su se sluèajno zatekli na putu uz rijeku Unu.


MOLBA:
Ako neko posjeduje vise podataka,molio bih da ih podijeli sa mnom.Veoma sam zaineteresovan za tu operaciju.Hvala unaprijed.
Igor92001

Sprženi „Gromovi”
U operaciji „Drina 95”, u kojoj je doživela debakl, Hrvatska vojska ubila više od stotinu civila u Novom Gradu, Kostajnici i Kozarskoj Dubici

BANjALUKA, 15. avgusta – „Jao, roštiljijade”, nadjaèava grmljavinu artiljerijskih oruða i rafalnu paljbu pešadijskog oružja glas vojnika 125. brigade Hrvatske vojske dok, s leve obale Une, osmatra rezultate napada svojih saboraca na Kozarsku Dubicu iz koje se, u tom èasu, izvijaju gusti oblaci dima.

Snimak je napravljen 18. i 19. septembra 1995. godine, kada je Hrvatska vojska izvodila operaciju zavedenu pod èak tri kodna naziva – „Una 95”, „Vrbas 95” i „Drina 95”. O ovom detalju kasnije æe biti više reèi.

Novi Grad, Kostajnicu i Kozarsku Dubicu 18. septembra napale su elitne jedinice 1. i 2. gardijske brigade Hrvatske vojske, „Tigrovi” i „Gromovi”, a artiljerijsku podršku pružala im je 125. brigada. Zadatak da u Kozarskoj Dubici naprave mostobran dobile su zloglasne „Crne mambe”.

Potpuni krah

„Ova operacija Hrvatske vojske završila se potpunim krahom. Na potezu od Novog Grada do Kozarske Dubice zagrebaèki „Tigrovi” su polomili zube, a „Gromovi” su, da tako kažem, naprosto sprženi. Ovde su potuèene i ’Crne mambe’”, objašnjava za „Politiku” komandant odbrane Kozarske Dubice potpukovnik Pantelija Æurguz.

Poèetnu prednost hrvatske trupe, pod komandom generala Vinka Vrbanca, iskoristile su za pogrom nad civilnim stanovništvom ovog dela Pounja. „I mi smo platili visoku cenu u odluèujuæoj bici za Republiku Srpsku. Kada to kažem, mislim na stradanje civilnog stanovništva u ove tri opštine. Za dan i po, koliko je trajala ofanziva na Pounje, ubijeno je više od stotinu civila, meðu kojima je bilo mnogo žena i dece”, istièe Æurguz.

Najveæi zloèin hrvatski „Tigrovi” napravili su 18. septembra u naselju Tunjice, na putu Novi Grad – Kostajnica. Tu su ubili 23 civila. U Tunjicama su, pored ostalih, ubili i Boška Maksimoviæa i njegovog sedamnaestogodišnjeg sina Dražena. Rafali hrvatskih vojnika ovde su presekli život Gordane Vukojeviæ i njenih sinova –Miloša (17) i Danijela (20).

Tukuæi artiljerijom kolonu civila koja se izvlaèila iz Novog Grada, u selu Svodna ubijeno je 11 civila: 10 žena, meðu kojima je najstarija bila Radojka Miladinoviæ (72), i jedan muškarac, Slobodan Krnetiæ (59).

Napad na Kostajnicu Vojska Republike Srpske zaustavila je relativno lako – u Uni je pogoðena amfibija hrvatskih gardista, a ništa bolje nije prošla ni grupa koja je pokušala na preðe most. Kod ovde poginulog hrvatskog vojnika Mladena Boroje pronaðena je topografska karta sa ucrtanim pravcima napada i oznakom „Drina 95”.

Borba prsa u prsa

U artiljerijskom napadu na Kostajnicu poginulo je troje civila: Janjka Kukrika, Milan Mijuk i Hata Bešiæ.

U Izveštaju o otkrivanju kriviènog dela i izvršilaca, koji je Centar javne bezbednosti Banjaluka pre više od 10 godina dostavio banjaluèkom Okružnom tužilaštvu, detaljno su dokumentovani zloèini Hrvatske vojske u Kozarskoj Dubici.

U njemu, izmeðu ostalog, piše da su hrvatski „Gromovi” i „Crne mambe” klali, davili i spaljivali svoje žrtve. Sa teritorije ove opštine, navedeno je u policijskom izveštaju, ukupno je ubijeno je 26, a ranjeno 19 civila. Neki su, kao Boško i Dražen Maksimoviæ, stradali na podruèju susednih opština. „Nije nas toliko iznenadio napad Hrvatske vojske, koliko nas je iznenadila okrutnost ’Crnih mamba’ i ’Gromova’. Dmitra Derikuæu i Milorada Bukvu zapalili su u automobilu koji su prethodno zaustavili. Na mostu preko Binjaèke ubili su Dragana Slijepca i njegove saputnike Anku i Milku Crljenicu i Draginju Dragiæeviæ. One su bile ranjene i Slijepac ih je vozio u bolnicu. Naše borce Marinka Bobara, Ranka Šipku i Ðorða Zavišiæa najpre su zarobili i onda ih zadavili žicama”, preprièava policijski izveštaj Pantelija Æurguz, dodajuæi da je na Novi Grad, Kostajnicu i Kozarsku Dubicu 18. i 19. septembra Hrvatska vojska ispalila više od šest hiljada artiljerijskih i raketnih projektila.

O tome kako su borci Vojske Republike Srpske slomili ofanzivu hrvatskih „Tigrova”, „Gromova” i „Crnih mamba”, Pantelija Æurguz kaže: „Èim smo saznali da je na topografskoj karti upisan naziv operacije ’Drina 95’, postalo nam je jasno da držimo front bez rezervnog položaja. Bili smo svesni da naše odstupanje može znaèiti poèetak kraja Republike Srpske. Prihvatili smo borbu prsa u prsa. Taktièki smo odvukli hrvatske gardiste od naših rovova na desnoj obali Une. Preko noæi smo ih boènim udarima opet zaposeli. Tako smo blokirali prodor ’Crnih mamba’ u dubinu naše teritorije i onemoguæili hrvatskim snagama forsiranje Une. Organizovali smo kružnu odbranu iz koje smo, uz pomoæ pitomaca Centra vojnih škola iz Banjaluke, izašli kao pobednici.”

Æurguz veli da je srpskim borcima mnogo olakšan posao kada se domogao „motorole” poginulog komandira „Crnih mamba” Zdenka Paeske, preko koje je slušao naredbe koje hrvatski komandanti izdaju svojim jedinicama.

Hitan sastanak sa Tuðmanom

Da je Hrvatska skupo platila pokušaj osvajanja Novog Grada, Kostajnice i Kozarske Dubice potvrdio je u knjizi „Put u Dejton” tadašnji specijalni izaslanik amerièkog predsednika za Balkan Rièard Holbruk. On se, zabeležio je „zbog neoèekivanog uzmaka Hrvata” 19. septembra hitno sastao sa hrvatskim predsednikom Franjom Tuðmanom i predsednikom ratnog Predsedništva BiH Alijom Izetbegoviæem. Pre završetka operacije hrvatski izvori su pominjali 49 mrtvih, 63 ranjena i pedesetak gardista koji su ostali u okruženju na teritoriji Republike Srpske.

Uostalom, o debaklu 1. i 2. gardijske brigade Hrvatske vojske u Pounju svedoèe i reèi hrvatskog oficira, èija je kodna oznaka bila „Jastreb”. Pred kraj snimka, dok osmatra amfibiju koju je kod Donje Gradine „zoljom” pogodio Marinko Gvozden, èuje se njegov glas: „Sada je sve gotovo.”

Posle te reèenice usledila je psovka. I poziv sanitetu da èamcima i amfibijama izvlaèi ranjenike. Odgovornost Hrvatske i njenih trupa za zloèine, osim u Republici Srpskoj, nažalost, niko ne spominje.

http://www.politika.co.yu/detaljno.php?nid=4019&lang=2

Lasno je kurèit se na starcima od 66 godina i 50 kg, ali sa Pantelijom je malo teže.

Upozorenje! Na linku imate potresnu sliku mrtvijeh mambi u Kozarskoj Dubici.

Evo malo o pokusaju desanta preko Une u RS '95(UN posmatrac).

1. Fase

HV crossing the river around 11 am, although the movement down to the river
may likely have started earlier, perhaps the initial 8 am order you talked
about. I remember also that we could hear sporadic small-arms fire from
about 0730 am, this could be from the initial movement to and preparation of
the river-crossing.
After the crossing over Una, the first VRS positions were cleared by HV
units, close combat with grenades, etc.
From our positions we could see HV soldiers storming positions where a few
minutes before, we had seen VRS soldiers move around, I reckon a load of VRS
died there.

2.Fase

HV moved across the first field, as seen in the video, they encountered initial sporadic fire and cosolidated their initial gains.

3. Fase

Later in the afternoon of Sep. 18th HV continued through a corn field
(bosnian side of Una), where they suffered many cassulties from machinegun
fire from surrounding VRS positions (machinegun fire from the area just above the red cross on the picture). How many HV soldiers were lost is
unknown.
It was very very surreal to have that kind of stuff heppening right in front
of you. Some of our guys with thermal devices could see bodies in the corn
field slowly fade out, right untill there was no more to see.»

4. Fase

Late afternoon on Sep. 19th HV forces retreated back accross the Una and
during the retreat heavy fire was laid upon VRS positions in the village and
surrounding area, the weapons systems used are believed to be 20mm
anti-aircraft guns, mortars, machinegun and possibly large caliber sniper
rifles.

bužimska brigada ubija srbe zajedno sa hrvatskim mambama :

https://www.youtube.com/watch?v=HgZFmWCfa0Yž

ubistvo radeta rogica :

https://www.youtube.com/watch?v=-52uwRzvce0

Dudakovic,Crne Mambe,505.buzimska) Dio 1/3:

https://www.youtube.com/watch?v=-rOabtjIhug

Dokumentacija o Oluji (Dudakovic,Crne Mambe,Dio 2/3:

https://www.youtube.com/watch?v=pg-TShSIXd4

Dudakovic,Crne Mambe,505.buzimska) Dio 3/3:

https://www.youtube.com/watch?v=pr66ORYo ... ed&search=

Tukuæi artiljerijom kolonu civila koja se izvlaèila iz Novog Grada, u selu Svodna ubijeno je 11 civila: 10 žena, meðu kojima je najstarija bila Radojka Miladinoviæ (72), i jedan muškarac, Slobodan Krnetiæ (5Cool.

Napad na Kostajnicu Vojska Republike Srpske zaustavila je relativno lako – u Uni je pogoðena amfibija hrvatskih gardista, a ništa bolje nije prošla ni grupa koja je pokušala na preðe most. Kod ovde poginulog hrvatskog vojnika Mladena Boroje pronaðena je topografska karta sa ucrtanim pravcima napada i oznakom „Drina 95”.

Borba prsa u prsa

U artiljerijskom napadu na Kostajnicu poginulo je troje civila: Janjka Kukrika, Milan Mijuk i Hata Bešiæ.

U Izveštaju o otkrivanju kriviènog dela i izvršilaca, koji je Centar javne bezbednosti Banjaluka pre više od 10 godina dostavio banjaluèkom Okružnom tužilaštvu, detaljno su dokumentovani zloèini Hrvatske vojske u Kozarskoj Dubici.

U njemu, izmeðu ostalog, piše da su hrvatski „Gromovi” i „Crne mambe” klali, davili i spaljivali svoje žrtve. Sa teritorije ove opštine, navedeno je u policijskom izveštaju, ukupno je ubijeno je 26, a ranjeno 19 civila. Neki su, kao Boško i Dražen Maksimoviæ, stradali na podruèju susednih opština. „Nije nas toliko iznenadio napad Hrvatske vojske, koliko nas je iznenadila okrutnost ’Crnih mamba’ i ’Gromova’. Dmitra Derikuæu i Milorada Bukvu zapalili su u automobilu koji su prethodno zaustavili. Na mostu preko Binjaèke ubili su Dragana Slijepca i njegove saputnike Anku i Milku Crljenicu i Draginju Dragiæeviæ. One su bile ranjene i Slijepac ih je vozio u bolnicu. Naše borce Marinka Bobara, Ranka Šipku i Ðorða Zavišiæa najpre su zarobili i onda ih zadavili žicama”, preprièava policijski izveštaj Pantelija Æurguz, dodajuæi da je na Novi Grad, Kostajnicu i Kozarsku Dubicu 18. i 19. septembra Hrvatska vojska ispalila više od šest hiljada artiljerijskih i raketnih projektila.

O tome kako su borci Vojske Republike Srpske slomili ofanzivu hrvatskih „Tigrova”, „Gromova” i „Crnih mamba”, Pantelija Æurguz kaže: „Èim smo saznali da je na topografskoj karti upisan naziv operacije ’Drina 95’, postalo nam je jasno da držimo front bez rezervnog položaja. Bili smo svesni da naše odstupanje može znaèiti poèetak kraja Republike Srpske. Prihvatili smo borbu prsa u prsa. Taktièki smo odvukli hrvatske gardiste od naših rovova na desnoj obali Une. Preko noæi smo ih boènim udarima opet zaposeli. Tako smo blokirali prodor ’Crnih mamba’ u dubinu naše teritorije i onemoguæili hrvatskim snagama forsiranje Une. Organizovali smo kružnu odbranu iz koje smo, uz pomoæ pitomaca Centra vojnih škola iz Banjaluke, izašli kao pobednici.”

Æurguz veli da je srpskim borcima mnogo olakšan posao kada se domogao „motorole” poginulog komandira „Crnih mamba” Zdenka Paeske, preko koje je slušao naredbe koje hrvatski komandanti izdaju svojim jedinicama.

Hitan sastanak sa Tuðmanom

Da je Hrvatska skupo platila pokušaj osvajanja Novog Grada, Kostajnice i Kozarske Dubice potvrdio je u knjizi „Put u Dejton” tadašnji specijalni izaslanik amerièkog predsednika za Balkan Rièard Holbruk. On se, zabeležio je „zbog neoèekivanog uzmaka Hrvata” 19. septembra hitno sastao sa hrvatskim predsednikom Franjom Tuðmanom i predsednikom ratnog Predsedništva BiH Alijom Izetbegoviæem. Pre završetka operacije hrvatski izvori su pominjali 49 mrtvih, 63 ranjena i pedesetak gardista koji su ostali u okruženju na teritoriji Republike Srpske.

Uostalom, o debaklu 1. i 2. gardijske brigade Hrvatske vojske u Pounju svedoèe i reèi hrvatskog oficira, èija je kodna oznaka bila „Jastreb”. Pred kraj snimka, dok osmatra amfibiju koju je kod Donje Gradine „zoljom” pogodio Marinko Gvozden, èuje se njegov glas: „Sada je sve gotovo.”

Posle te reèenice usledila je psovka. I poziv sanitetu da èamcima i amfibijama izvlaèi ranjenike. Odgovornost Hrvatske i njenih trupa za zloèine, osim u Republici Srpskoj, nažalost, niko ne spominje.

Zarobljenici

Prva gardijska brigada zarobila je 19. septembra u Tunjicama kod Novog Grada Živka Mutiæa i Bracu Krnetiæa, a dan ranije u ruke Druge gardijske brigade pali su Miroslavka Milankoviæ, Ranko Grbiæ, Svetko Reljiæ i Mirko Kos iz Kozarske Dubice.

Mutiæ i Krnetiæ su prebaèeni u Dvor na Uni, a odatle u najpre odvedeni u Sisak, a zatim u Zagreb. Iz glavnog grada Hrvatske prebaèeni su u splitsku „Loru”. Oni su razmenjeni 4. avgusta 1997. godine.

Miroslavka Milankoviæ je puštena iz hrvatskih zatvora u februaru 1996. godine. Razmenjen je i Ranko Grbiæ, koji je takoðe završio u „Lori” iz koje je, posle teškog zlostavljanja, izašao kao invalid. Mirko Kos je uspeo da pobegne, a Svetko Reljiæ nije izdržao muèenje. Podlegao je dan posle zarobljavanja

Danas se navrsava 14 godina od zvjerskog zlocina regularnih hrvatskih snaga u napadu na Novi Grad, Kostajnicu i Dubicu.......nek se nikad ne zaborave..........